Šaleška dolina, dugačka osam i široka dva kilometra je svoju, tko će znati kako dugo skrivanu, tajnu otkrila sredinom 18. stoljeća, kada je pater Steiz zemaljskoj vladi u Grazu uputio pismeni izvještaj o nalazištu ugljena u dolini. Franz Mages, nadasve aktivni istraživač rudarstva i Daniel pl. Lapp, osnivač i vlasnik velenjskog rudnika, svoj su rad od otprilike 1870. do 1914. godine posvetili tom prostoru. Njihovo djelovanje i trud nisu bitno promijenili izgled naseljenog krajolika, koji je s južne strane omeđen strmim sjenovitim brežuljcima i obrubljen niskim bregovima koji urastaju u obli hrbat, a na čijoj se sjevernoj strani nalaze visoravni.